|
|
 |
|
|
|
 |
Od osnutka do danas
 Osnivačka skupština društva Zelena livada održana je daleke nam 1981 godine. Dana 15.11. u večernjim satima okupilo se u domu DVD-a 50-ak ljudi, i jedan čovjek koji je imao ideju... Ideja je bila: osnovati društvo koje će njegovati stare pastirske igre, i ujedno se potruditi da iste ne pokleknu pod zubom vremena te da ne padnu u zaborav.
Ideja se rodila u glavi gosp. Josipa Mahečića poznatijeg kao MAHA.
O samom nazivu društva gosp. Mahečić je dugo razmišljao i nije mogao naći adekvatan naziv. Jednom je u Zagrebu upriličena izvedba mjuzikla «JALTA-JALTA» u kojem se govori kako bi bilo ljepo kad bi cijeli svijet bio zelena livada mira. Naravno gosp.Mahečić nije imao više problema kako nazvati društvo.
Nakon što je iznio ideju i naišao na velikodušno odobravanje prisutnih,odmah se je pristupilo dnevnom redu skupštine. Na ovoj skupštini je izabrana prva uprava društva i donešen je statut društva.
Glavna djelatnost društva po statutu je: promicanje i njegovanje starih igara i sportova, te edukacija mladeži u istim. Od davne nam 1981.g. društvo je svake godine organiziralo natjecanje u starim igrama,koje se odrzavalo zadnje nedjelje u srpnju,što je zadnjih godina promjenjeno u prvu nedjelju u kolovozu. Prvih godina postojanja društvo je brojilo i po 250-300 članova koji su svi bili aktivni i doprinosili razvoju društva. Nekada se na ovo natjecanje prijavljivalo i po desetak ekipa... danas dvije tri i to većinom iz Volavja. .
Gosp. Mahečić je bio na čelu društva od osnivanja pa sve do 1997.g. kada se povlači i prepušta upravljanje društva mlađim ljudima, ali ostaje aktivni član u upravi društva. Ta uprava na čelu sa gosp. Darkom Vlašićem je funkcionirala da 2001.g. kada je izabrana nova još aktualna uprava a koje je predsjednik gosp. Tomislav Buntak. Gosp. Mahečić nije više aktivni nego doživotno počasni član, što ne znači da i sada ne pridonosi boljitku cijeloga društva. Na nama svima ostaje samo da mu kažemo jedno veliko HVALA za to što je zamislio i ostvario, što je vodio to društvo ne kao društvo već kao svoje djete.
Nekada je cjela općina Jaska zadnje Nedjelje u srpnju dolazila na ovo događanje. Dolazili su ovdje utjecajni ljudi u ono vrijeme,bili smo drukčiji, nešto što se viđalo rijetko ma gdje krenuli. Na ovim igrama su sudjelovale ekipe ne samo iz okolice sela već i dalje. Neka za ono vrijeme jaka Jaskanska poduzeća su imala ekipe koje su redovno dolazile na natjecanje. Možemo spomenuti da su Progres i Drvoproizvod imali takve ekipe, dolazili su Krašićanci,Jaskanci, turistički savez grada Jaske je također imao ekipu. Moramo spomenuti i dečke iz Celina,oni okupljeni u ekipu "Strici",uz ekipe "Volavje" i "Zelena livada" imaju najdužu natjecateljsku tradiciju na ovim igrama. Tu su još bile ekipe iz: Novaka,Petrovine,Črnilovca,Čeglji... Ponekad je bilo i više ekipa iz Volavja npr. Lukavec.
 Tradicionalno poslije svakog natjecanja se održava veselica sa Volavskim specijalitetom ( nigdje nećete u svijetu pojesti bolju) kotlovinom, te narodnom kapljicom. U počecima su ovdje svirali tamburaši, Volavski dečki simboličnog imena EX PELINKOVAC. Njima je glavni štos bio na vrhuncu fešte popeti se na jednu staru krušku, koja je rasla nasred livade, te na njoj svirati do kasno u noć. No kako je dolazilo puno ljudi,nisu svi mogli uživati u tonovima tambure zbog velike površine terena. Tako su nakon nekoliko godina na ovom događanju svoju priliku dobili VIS CROATE. Kroz godine se tu izmjenilo puno grupa ali mi sa sjetom pamtimo one prve i sjećamo se ljepih trenutaka.
Za nas ove igre imaju i sentimentalnih vrijednosti, jer mnogi su baš ovdje upoznali svoje prve simpatije, popili prvi grmišt, bili ravnopravni sa odraslima... Na Zelenu smo dolazili i roštiljali, pekli pečence (zna se čija je kuruza najbolja), mnoge su koke platile glavom i završile na ražnju, sve u svrhu druženja i provođenja ljepog vremena sa prijateljima. Nekada su se na dan igara na Livadi prodavali i domaći specijaliteti koje su pripremale naše bake,mame i žene. Bilo je tu raznih vrsta štrukli,fanjki,balzamače i bučnice.
To su bila vremena koja ćemo u Volavju rado pamtiti i sa sjetom ih se sjetiti. Danas nema takve hrane na igrama, nema ni 500-600 gostiju, ljudi rade i nemaju interesa... No mala grupa nas nikada neće dopustiti da ovako nešto padne u zaborav.
|
|
|
|
|
| |
